Opis ponude Subota, 10. siječnja 2015. godine u kazalištu Mala scena s početkom u 17 h, Medveščak ulica 2 Scenografkinja: Dinka Jeričević Igraju: Vitomira Lončar, Dražen Čuček, Hana Hegedušić / Ana Kraljević, Buga Marija Šimić Glazbu skladao: Ivica Šimić Pogledajte ovu subotu predstavu Roda i lisac koja igra u Maloj sceni već 15. sezonu za redom! Kad se zajedno na pozornici nađu Dražen Čuček i Vitomira Lončar, potpomognuti Hanom Hegedušić ili Anom Kraljević te Bugom Marijom Šimić, i još k tome u predstavi koja je zamišljena kao cabaret, onda je fantastična zabava zajamčena. No, da ne ostane sve na pukoj zabavi, pobrinuo se Ezop, drevni pripovjedač basni koji nas uči kako ne valja činiti drugima nešto što ne želiš da tebi čine. Pogledajte kratki video ovdje . Nagrade i priznanja: Za ulogu Lisca, Vitomira Lončar nagrađena je nagradom “Zlata paličica” na istoimenome festivalu u Ljubljani 2000. godine Za ulogu Rode, Dražen Čuček nagrađen je nagradom “Zlatni smijeh” na Danima satire, 2000. godine Tri nominacije za Nagradu Hrvatskog društva dramskih umjetnika u 2000. godine Predstava je igrana na njemačkom jeziku u Beču, na festivalu Multikids – svibanj 2001. godine Glazba iz predstave nominirana za Porina u kategoriji: glazba za kazalište i film Uz pouku o tome kako “ne treba činiti drugima ono što ne želiš da tebi čine”, naša predstava svojim neodoljivim šarmom nosi još jednu vrijednu pouku: Dobro kazalište (a vjerojatno i sve ostalo u životu) moguće je napraviti jedino veselim i neograničenim davanjem, radošću zbog vlastitog postojanja i odgovornošću zbog onoga što svojim djelovanjem činimo drugima. Povedite svoju djecu u kazalište i uživajte zajedno s njima!

Opis ponude Subota, 17. siječnja 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 17 h, Draškovićeva 80 Poslovičare: Anita Matković, Dajana Biondić i Vojin Perić Tekst i režija: Ana Prolić Kostimografija i scenografija: Maša Žarnić Glazba: Nenad Kovačić Pet poslovica koje najčešće susrećemo u našem svakodnevlju i njima se služimo kad hoćemo nešto definirati ili unasloviti, odjenuli smo u pet kratkih priča, te dobili kazališni kvintet bez presedana. Tako kroz poslovicu prvu, dječicu podučavamo da Um caruje, snaga klade valja , a priču će ispričati tri seljaka, od kojih je jedan jak, drugi najjači, a treći slabašan, zbog čega su mu se druga dvojica rugala. Druga priča nas uči da Lijepa riječ sva vrata otvara , u kojoj se glumci pretvaraju u troje razigrane djece, koja se po onoj staroj „nakon kiše dolazi sunce“, najprije posvađaju, a onda pomire i dalje igraju, kao da se ništa nije dogodilo. Treća priča je pomalo medicinska, ali često i šire primjenjiva, jer kaže Bolje spriječiti, nego liječiti , u kojoj vidimo vrlo nestašnu, zaigranu i radoznalu djevojčicu koja neće slušati svoje roditelje, pa tek kad se razboli, pristaje primijeniti njihove savjete. Predposlijednja priča događa se u parku, u kojem je jedna mala klupa na koju pokušava sjesti troje odraslih ljudi. Sve dok ne mare jedni za druge, ne mogu sjesti, no Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna , pa kad počnu razmišljati i o drugima, udobno sjednu i hrane golubove. U posljednjoj priči, tri vještice koje baš ne vole malu djecu, jer su razigrana, vesela, vrckava, pametna i sve naj-naj-naj, smišljaju napitak da djeci mozak postane plitak, da im tijela budu troma i da stalno ostanu doma, a da one zavladaju svijetom i igrom. No, kako to biva Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada , tako i vještice postaju trome i plitka mozga, jer su same probale napitak. Svih pet priča povezano je koreografijom iz koje se vidi kako su se nekoć poslovice prenosile s koljena na koljeno, iz uha u uho i kako su putovale kroz vrijeme i došle do nas. Odlučili smo vas povesti na dug i neobičan put, na razigrano lutanje kroz misli i mudrolije naših predaka, u izreke na kojima počivaju naše današnje navike i postupci!

Opis ponude Subota, 17. siječnja 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 17 h, Draškovićeva 80 Poslovičare: Anita Matković, Dajana Biondić i Vojin Perić Tekst i režija: Ana Prolić Kostimografija i scenografija: Maša Žarnić Glazba: Nenad Kovačić Pet poslovica koje najčešće susrećemo u našem svakodnevlju i njima se služimo kad hoćemo nešto definirati ili unasloviti, odjenuli smo u pet kratkih priča, te dobili kazališni kvintet bez presedana. Tako kroz poslovicu prvu, dječicu podučavamo da Um caruje, snaga klade valja , a priču će ispričati tri seljaka, od kojih je jedan jak, drugi najjači, a treći slabašan, zbog čega su mu se druga dvojica rugala. Druga priča nas uči da Lijepa riječ sva vrata otvara , u kojoj se glumci pretvaraju u troje razigrane djece, koja se po onoj staroj „nakon kiše dolazi sunce“, najprije posvađaju, a onda pomire i dalje igraju, kao da se ništa nije dogodilo. Treća priča je pomalo medicinska, ali često i šire primjenjiva, jer kaže Bolje spriječiti, nego liječiti , u kojoj vidimo vrlo nestašnu, zaigranu i radoznalu djevojčicu koja neće slušati svoje roditelje, pa tek kad se razboli, pristaje primijeniti njihove savjete. Predposlijednja priča događa se u parku, u kojem je jedna mala klupa na koju pokušava sjesti troje odraslih ljudi. Sve dok ne mare jedni za druge, ne mogu sjesti, no Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna , pa kad počnu razmišljati i o drugima, udobno sjednu i hrane golubove. U posljednjoj priči, tri vještice koje baš ne vole malu djecu, jer su razigrana, vesela, vrckava, pametna i sve naj-naj-naj, smišljaju napitak da djeci mozak postane plitak, da im tijela budu troma i da stalno ostanu doma, a da one zavladaju svijetom i igrom. No, kako to biva Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada , tako i vještice postaju trome i plitka mozga, jer su same probale napitak. Svih pet priča povezano je koreografijom iz koje se vidi kako su se nekoć poslovice prenosile s koljena na koljeno, iz uha u uho i kako su putovale kroz vrijeme i došle do nas. Odlučili smo vas povesti na dug i neobičan put, na razigrano lutanje kroz misli i mudrolije naših predaka, u izreke na kojima počivaju naše današnje navike i postupci!

Opis ponude Subota, 17. siječnja 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 17 h, Draškovićeva 80 Poslovičare: Anita Matković, Dajana Biondić i Vojin Perić Tekst i režija: Ana Prolić Kostimografija i scenografija: Maša Žarnić Glazba: Nenad Kovačić Pet poslovica koje najčešće susrećemo u našem svakodnevlju i njima se služimo kad hoćemo nešto definirati ili unasloviti, odjenuli smo u pet kratkih priča, te dobili kazališni kvintet bez presedana. Tako kroz poslovicu prvu, dječicu podučavamo da Um caruje, snaga klade valja , a priču će ispričati tri seljaka, od kojih je jedan jak, drugi najjači, a treći slabašan, zbog čega su mu se druga dvojica rugala. Druga priča nas uči da Lijepa riječ sva vrata otvara , u kojoj se glumci pretvaraju u troje razigrane djece, koja se po onoj staroj „nakon kiše dolazi sunce“, najprije posvađaju, a onda pomire i dalje igraju, kao da se ništa nije dogodilo. Treća priča je pomalo medicinska, ali često i šire primjenjiva, jer kaže Bolje spriječiti, nego liječiti , u kojoj vidimo vrlo nestašnu, zaigranu i radoznalu djevojčicu koja neće slušati svoje roditelje, pa tek kad se razboli, pristaje primijeniti njihove savjete. Predposlijednja priča događa se u parku, u kojem je jedna mala klupa na koju pokušava sjesti troje odraslih ljudi. Sve dok ne mare jedni za druge, ne mogu sjesti, no Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna , pa kad počnu razmišljati i o drugima, udobno sjednu i hrane golubove. U posljednjoj priči, tri vještice koje baš ne vole malu djecu, jer su razigrana, vesela, vrckava, pametna i sve naj-naj-naj, smišljaju napitak da djeci mozak postane plitak, da im tijela budu troma i da stalno ostanu doma, a da one zavladaju svijetom i igrom. No, kako to biva Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada , tako i vještice postaju trome i plitka mozga, jer su same probale napitak. Svih pet priča povezano je koreografijom iz koje se vidi kako su se nekoć poslovice prenosile s koljena na koljeno, iz uha u uho i kako su putovale kroz vrijeme i došle do nas. Odlučili smo vas povesti na dug i neobičan put, na razigrano lutanje kroz misli i mudrolije naših predaka, u izreke na kojima počivaju naše današnje navike i postupci!

Opis ponude Subota, 17. siječnja 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 17 h, Draškovićeva 80 Poslovičare: Anita Matković, Dajana Biondić i Vojin Perić Tekst i režija: Ana Prolić Kostimografija i scenografija: Maša Žarnić Glazba: Nenad Kovačić Pet poslovica koje najčešće susrećemo u našem svakodnevlju i njima se služimo kad hoćemo nešto definirati ili unasloviti, odjenuli smo u pet kratkih priča, te dobili kazališni kvintet bez presedana. Tako kroz poslovicu prvu, dječicu podučavamo da Um caruje, snaga klade valja , a priču će ispričati tri seljaka, od kojih je jedan jak, drugi najjači, a treći slabašan, zbog čega su mu se druga dvojica rugala. Druga priča nas uči da Lijepa riječ sva vrata otvara , u kojoj se glumci pretvaraju u troje razigrane djece, koja se po onoj staroj „nakon kiše dolazi sunce“, najprije posvađaju, a onda pomire i dalje igraju, kao da se ništa nije dogodilo. Treća priča je pomalo medicinska, ali često i šire primjenjiva, jer kaže Bolje spriječiti, nego liječiti , u kojoj vidimo vrlo nestašnu, zaigranu i radoznalu djevojčicu koja neće slušati svoje roditelje, pa tek kad se razboli, pristaje primijeniti njihove savjete. Predposlijednja priča događa se u parku, u kojem je jedna mala klupa na koju pokušava sjesti troje odraslih ljudi. Sve dok ne mare jedni za druge, ne mogu sjesti, no Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna , pa kad počnu razmišljati i o drugima, udobno sjednu i hrane golubove. U posljednjoj priči, tri vještice koje baš ne vole malu djecu, jer su razigrana, vesela, vrckava, pametna i sve naj-naj-naj, smišljaju napitak da djeci mozak postane plitak, da im tijela budu troma i da stalno ostanu doma, a da one zavladaju svijetom i igrom. No, kako to biva Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada , tako i vještice postaju trome i plitka mozga, jer su same probale napitak. Svih pet priča povezano je koreografijom iz koje se vidi kako su se nekoć poslovice prenosile s koljena na koljeno, iz uha u uho i kako su putovale kroz vrijeme i došle do nas. Odlučili smo vas povesti na dug i neobičan put, na razigrano lutanje kroz misli i mudrolije naših predaka, u izreke na kojima počivaju naše današnje navike i postupci!

Opis ponude Subota, 17. siječnja 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 17 h, Draškovićeva 80 Poslovičare: Anita Matković, Dajana Biondić i Vojin Perić Tekst i režija: Ana Prolić Kostimografija i scenografija: Maša Žarnić Glazba: Nenad Kovačić Pet poslovica koje najčešće susrećemo u našem svakodnevlju i njima se služimo kad hoćemo nešto definirati ili unasloviti, odjenuli smo u pet kratkih priča, te dobili kazališni kvintet bez presedana. Tako kroz poslovicu prvu, dječicu podučavamo da Um caruje, snaga klade valja , a priču će ispričati tri seljaka, od kojih je jedan jak, drugi najjači, a treći slabašan, zbog čega su mu se druga dvojica rugala. Druga priča nas uči da Lijepa riječ sva vrata otvara , u kojoj se glumci pretvaraju u troje razigrane djece, koja se po onoj staroj „nakon kiše dolazi sunce“, najprije posvađaju, a onda pomire i dalje igraju, kao da se ništa nije dogodilo. Treća priča je pomalo medicinska, ali često i šire primjenjiva, jer kaže Bolje spriječiti, nego liječiti , u kojoj vidimo vrlo nestašnu, zaigranu i radoznalu djevojčicu koja neće slušati svoje roditelje, pa tek kad se razboli, pristaje primijeniti njihove savjete. Predposlijednja priča događa se u parku, u kojem je jedna mala klupa na koju pokušava sjesti troje odraslih ljudi. Sve dok ne mare jedni za druge, ne mogu sjesti, no Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna , pa kad počnu razmišljati i o drugima, udobno sjednu i hrane golubove. U posljednjoj priči, tri vještice koje baš ne vole malu djecu, jer su razigrana, vesela, vrckava, pametna i sve naj-naj-naj, smišljaju napitak da djeci mozak postane plitak, da im tijela budu troma i da stalno ostanu doma, a da one zavladaju svijetom i igrom. No, kako to biva Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada , tako i vještice postaju trome i plitka mozga, jer su same probale napitak. Svih pet priča povezano je koreografijom iz koje se vidi kako su se nekoć poslovice prenosile s koljena na koljeno, iz uha u uho i kako su putovale kroz vrijeme i došle do nas. Odlučili smo vas povesti na dug i neobičan put, na razigrano lutanje kroz misli i mudrolije naših predaka, u izreke na kojima počivaju naše današnje navike i postupci!

Opis ponude Subota, 17. siječnja 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 17 h, Draškovićeva 80 Poslovičare: Anita Matković, Dajana Biondić i Vojin Perić Tekst i režija: Ana Prolić Kostimografija i scenografija: Maša Žarnić Glazba: Nenad Kovačić Pet poslovica koje najčešće susrećemo u našem svakodnevlju i njima se služimo kad hoćemo nešto definirati ili unasloviti, odjenuli smo u pet kratkih priča, te dobili kazališni kvintet bez presedana. Tako kroz poslovicu prvu, dječicu podučavamo da Um caruje, snaga klade valja , a priču će ispričati tri seljaka, od kojih je jedan jak, drugi najjači, a treći slabašan, zbog čega su mu se druga dvojica rugala. Druga priča nas uči da Lijepa riječ sva vrata otvara , u kojoj se glumci pretvaraju u troje razigrane djece, koja se po onoj staroj „nakon kiše dolazi sunce“, najprije posvađaju, a onda pomire i dalje igraju, kao da se ništa nije dogodilo. Treća priča je pomalo medicinska, ali često i šire primjenjiva, jer kaže Bolje spriječiti, nego liječiti , u kojoj vidimo vrlo nestašnu, zaigranu i radoznalu djevojčicu koja neće slušati svoje roditelje, pa tek kad se razboli, pristaje primijeniti njihove savjete. Predposlijednja priča događa se u parku, u kojem je jedna mala klupa na koju pokušava sjesti troje odraslih ljudi. Sve dok ne mare jedni za druge, ne mogu sjesti, no Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna , pa kad počnu razmišljati i o drugima, udobno sjednu i hrane golubove. U posljednjoj priči, tri vještice koje baš ne vole malu djecu, jer su razigrana, vesela, vrckava, pametna i sve naj-naj-naj, smišljaju napitak da djeci mozak postane plitak, da im tijela budu troma i da stalno ostanu doma, a da one zavladaju svijetom i igrom. No, kako to biva Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada , tako i vještice postaju trome i plitka mozga, jer su same probale napitak. Svih pet priča povezano je koreografijom iz koje se vidi kako su se nekoć poslovice prenosile s koljena na koljeno, iz uha u uho i kako su putovale kroz vrijeme i došle do nas. Odlučili smo vas povesti na dug i neobičan put, na razigrano lutanje kroz misli i mudrolije naših predaka, u izreke na kojima počivaju naše današnje navike i postupci!

Opis ponude Subota, 17. siječnja 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 17 h, Draškovićeva 80 Poslovičare: Anita Matković, Dajana Biondić i Vojin Perić Tekst i režija: Ana Prolić Kostimografija i scenografija: Maša Žarnić Glazba: Nenad Kovačić Pet poslovica koje najčešće susrećemo u našem svakodnevlju i njima se služimo kad hoćemo nešto definirati ili unasloviti, odjenuli smo u pet kratkih priča, te dobili kazališni kvintet bez presedana. Tako kroz poslovicu prvu, dječicu podučavamo da Um caruje, snaga klade valja , a priču će ispričati tri seljaka, od kojih je jedan jak, drugi najjači, a treći slabašan, zbog čega su mu se druga dvojica rugala. Druga priča nas uči da Lijepa riječ sva vrata otvara , u kojoj se glumci pretvaraju u troje razigrane djece, koja se po onoj staroj „nakon kiše dolazi sunce“, najprije posvađaju, a onda pomire i dalje igraju, kao da se ništa nije dogodilo. Treća priča je pomalo medicinska, ali često i šire primjenjiva, jer kaže Bolje spriječiti, nego liječiti , u kojoj vidimo vrlo nestašnu, zaigranu i radoznalu djevojčicu koja neće slušati svoje roditelje, pa tek kad se razboli, pristaje primijeniti njihove savjete. Predposlijednja priča događa se u parku, u kojem je jedna mala klupa na koju pokušava sjesti troje odraslih ljudi. Sve dok ne mare jedni za druge, ne mogu sjesti, no Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna , pa kad počnu razmišljati i o drugima, udobno sjednu i hrane golubove. U posljednjoj priči, tri vještice koje baš ne vole malu djecu, jer su razigrana, vesela, vrckava, pametna i sve naj-naj-naj, smišljaju napitak da djeci mozak postane plitak, da im tijela budu troma i da stalno ostanu doma, a da one zavladaju svijetom i igrom. No, kako to biva Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada , tako i vještice postaju trome i plitka mozga, jer su same probale napitak. Svih pet priča povezano je koreografijom iz koje se vidi kako su se nekoć poslovice prenosile s koljena na koljeno, iz uha u uho i kako su putovale kroz vrijeme i došle do nas. Odlučili smo vas povesti na dug i neobičan put, na razigrano lutanje kroz misli i mudrolije naših predaka, u izreke na kojima počivaju naše današnje navike i postupci!

Opis ponude Subota, 17. siječnja 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 17 h, Draškovićeva 80 Poslovičare: Anita Matković, Dajana Biondić i Vojin Perić Tekst i režija: Ana Prolić Kostimografija i scenografija: Maša Žarnić Glazba: Nenad Kovačić Pet poslovica koje najčešće susrećemo u našem svakodnevlju i njima se služimo kad hoćemo nešto definirati ili unasloviti, odjenuli smo u pet kratkih priča, te dobili kazališni kvintet bez presedana. Tako kroz poslovicu prvu, dječicu podučavamo da Um caruje, snaga klade valja , a priču će ispričati tri seljaka, od kojih je jedan jak, drugi najjači, a treći slabašan, zbog čega su mu se druga dvojica rugala. Druga priča nas uči da Lijepa riječ sva vrata otvara , u kojoj se glumci pretvaraju u troje razigrane djece, koja se po onoj staroj „nakon kiše dolazi sunce“, najprije posvađaju, a onda pomire i dalje igraju, kao da se ništa nije dogodilo. Treća priča je pomalo medicinska, ali često i šire primjenjiva, jer kaže Bolje spriječiti, nego liječiti , u kojoj vidimo vrlo nestašnu, zaigranu i radoznalu djevojčicu koja neće slušati svoje roditelje, pa tek kad se razboli, pristaje primijeniti njihove savjete. Predposlijednja priča događa se u parku, u kojem je jedna mala klupa na koju pokušava sjesti troje odraslih ljudi. Sve dok ne mare jedni za druge, ne mogu sjesti, no Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna , pa kad počnu razmišljati i o drugima, udobno sjednu i hrane golubove. U posljednjoj priči, tri vještice koje baš ne vole malu djecu, jer su razigrana, vesela, vrckava, pametna i sve naj-naj-naj, smišljaju napitak da djeci mozak postane plitak, da im tijela budu troma i da stalno ostanu doma, a da one zavladaju svijetom i igrom. No, kako to biva Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada , tako i vještice postaju trome i plitka mozga, jer su same probale napitak. Svih pet priča povezano je koreografijom iz koje se vidi kako su se nekoć poslovice prenosile s koljena na koljeno, iz uha u uho i kako su putovale kroz vrijeme i došle do nas. Odlučili smo vas povesti na dug i neobičan put, na razigrano lutanje kroz misli i mudrolije naših predaka, u izreke na kojima počivaju naše današnje navike i postupci!

Opis ponude Subota, 17. siječnja 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 17 h, Draškovićeva 80 Poslovičare: Anita Matković, Dajana Biondić i Vojin Perić Tekst i režija: Ana Prolić Kostimografija i scenografija: Maša Žarnić Glazba: Nenad Kovačić Pet poslovica koje najčešće susrećemo u našem svakodnevlju i njima se služimo kad hoćemo nešto definirati ili unasloviti, odjenuli smo u pet kratkih priča, te dobili kazališni kvintet bez presedana. Tako kroz poslovicu prvu, dječicu podučavamo da Um caruje, snaga klade valja , a priču će ispričati tri seljaka, od kojih je jedan jak, drugi najjači, a treći slabašan, zbog čega su mu se druga dvojica rugala. Druga priča nas uči da Lijepa riječ sva vrata otvara , u kojoj se glumci pretvaraju u troje razigrane djece, koja se po onoj staroj „nakon kiše dolazi sunce“, najprije posvađaju, a onda pomire i dalje igraju, kao da se ništa nije dogodilo. Treća priča je pomalo medicinska, ali često i šire primjenjiva, jer kaže Bolje spriječiti, nego liječiti , u kojoj vidimo vrlo nestašnu, zaigranu i radoznalu djevojčicu koja neće slušati svoje roditelje, pa tek kad se razboli, pristaje primijeniti njihove savjete. Predposlijednja priča događa se u parku, u kojem je jedna mala klupa na koju pokušava sjesti troje odraslih ljudi. Sve dok ne mare jedni za druge, ne mogu sjesti, no Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna , pa kad počnu razmišljati i o drugima, udobno sjednu i hrane golubove. U posljednjoj priči, tri vještice koje baš ne vole malu djecu, jer su razigrana, vesela, vrckava, pametna i sve naj-naj-naj, smišljaju napitak da djeci mozak postane plitak, da im tijela budu troma i da stalno ostanu doma, a da one zavladaju svijetom i igrom. No, kako to biva Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada , tako i vještice postaju trome i plitka mozga, jer su same probale napitak. Svih pet priča povezano je koreografijom iz koje se vidi kako su se nekoć poslovice prenosile s koljena na koljeno, iz uha u uho i kako su putovale kroz vrijeme i došle do nas. Odlučili smo vas povesti na dug i neobičan put, na razigrano lutanje kroz misli i mudrolije naših predaka, u izreke na kojima počivaju naše današnje navike i postupci!

Opis ponude Subota, 17. siječnja 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 17 h, Draškovićeva 80 Poslovičare: Anita Matković, Dajana Biondić i Vojin Perić Tekst i režija: Ana Prolić Kostimografija i scenografija: Maša Žarnić Glazba: Nenad Kovačić Pet poslovica koje najčešće susrećemo u našem svakodnevlju i njima se služimo kad hoćemo nešto definirati ili unasloviti, odjenuli smo u pet kratkih priča, te dobili kazališni kvintet bez presedana. Tako kroz poslovicu prvu, dječicu podučavamo da Um caruje, snaga klade valja , a priču će ispričati tri seljaka, od kojih je jedan jak, drugi najjači, a treći slabašan, zbog čega su mu se druga dvojica rugala. Druga priča nas uči da Lijepa riječ sva vrata otvara , u kojoj se glumci pretvaraju u troje razigrane djece, koja se po onoj staroj „nakon kiše dolazi sunce“, najprije posvađaju, a onda pomire i dalje igraju, kao da se ništa nije dogodilo. Treća priča je pomalo medicinska, ali često i šire primjenjiva, jer kaže Bolje spriječiti, nego liječiti , u kojoj vidimo vrlo nestašnu, zaigranu i radoznalu djevojčicu koja neće slušati svoje roditelje, pa tek kad se razboli, pristaje primijeniti njihove savjete. Predposlijednja priča događa se u parku, u kojem je jedna mala klupa na koju pokušava sjesti troje odraslih ljudi. Sve dok ne mare jedni za druge, ne mogu sjesti, no Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna , pa kad počnu razmišljati i o drugima, udobno sjednu i hrane golubove. U posljednjoj priči, tri vještice koje baš ne vole malu djecu, jer su razigrana, vesela, vrckava, pametna i sve naj-naj-naj, smišljaju napitak da djeci mozak postane plitak, da im tijela budu troma i da stalno ostanu doma, a da one zavladaju svijetom i igrom. No, kako to biva Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada , tako i vještice postaju trome i plitka mozga, jer su same probale napitak. Svih pet priča povezano je koreografijom iz koje se vidi kako su se nekoć poslovice prenosile s koljena na koljeno, iz uha u uho i kako su putovale kroz vrijeme i došle do nas. Odlučili smo vas povesti na dug i neobičan put, na razigrano lutanje kroz misli i mudrolije naših predaka, u izreke na kojima počivaju naše današnje navike i postupci!

Opis ponude Subota, 17. siječnja 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 17 h, Draškovićeva 80 Poslovičare: Anita Matković, Dajana Biondić i Vojin Perić Tekst i režija: Ana Prolić Kostimografija i scenografija: Maša Žarnić Glazba: Nenad Kovačić Pet poslovica koje najčešće susrećemo u našem svakodnevlju i njima se služimo kad hoćemo nešto definirati ili unasloviti, odjenuli smo u pet kratkih priča, te dobili kazališni kvintet bez presedana. Tako kroz poslovicu prvu, dječicu podučavamo da Um caruje, snaga klade valja , a priču će ispričati tri seljaka, od kojih je jedan jak, drugi najjači, a treći slabašan, zbog čega su mu se druga dvojica rugala. Druga priča nas uči da Lijepa riječ sva vrata otvara , u kojoj se glumci pretvaraju u troje razigrane djece, koja se po onoj staroj „nakon kiše dolazi sunce“, najprije posvađaju, a onda pomire i dalje igraju, kao da se ništa nije dogodilo. Treća priča je pomalo medicinska, ali često i šire primjenjiva, jer kaže Bolje spriječiti, nego liječiti , u kojoj vidimo vrlo nestašnu, zaigranu i radoznalu djevojčicu koja neće slušati svoje roditelje, pa tek kad se razboli, pristaje primijeniti njihove savjete. Predposlijednja priča događa se u parku, u kojem je jedna mala klupa na koju pokušava sjesti troje odraslih ljudi. Sve dok ne mare jedni za druge, ne mogu sjesti, no Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna , pa kad počnu razmišljati i o drugima, udobno sjednu i hrane golubove. U posljednjoj priči, tri vještice koje baš ne vole malu djecu, jer su razigrana, vesela, vrckava, pametna i sve naj-naj-naj, smišljaju napitak da djeci mozak postane plitak, da im tijela budu troma i da stalno ostanu doma, a da one zavladaju svijetom i igrom. No, kako to biva Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada , tako i vještice postaju trome i plitka mozga, jer su same probale napitak. Svih pet priča povezano je koreografijom iz koje se vidi kako su se nekoć poslovice prenosile s koljena na koljeno, iz uha u uho i kako su putovale kroz vrijeme i došle do nas. Odlučili smo vas povesti na dug i neobičan put, na razigrano lutanje kroz misli i mudrolije naših predaka, u izreke na kojima počivaju naše današnje navike i postupci!

Opis ponude Subota, 17. siječnja 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 17 h, Draškovićeva 80 Poslovičare: Anita Matković, Dajana Biondić i Vojin Perić Tekst i režija: Ana Prolić Kostimografija i scenografija: Maša Žarnić Glazba: Nenad Kovačić Pet poslovica koje najčešće susrećemo u našem svakodnevlju i njima se služimo kad hoćemo nešto definirati ili unasloviti, odjenuli smo u pet kratkih priča, te dobili kazališni kvintet bez presedana. Tako kroz poslovicu prvu, dječicu podučavamo da Um caruje, snaga klade valja , a priču će ispričati tri seljaka, od kojih je jedan jak, drugi najjači, a treći slabašan, zbog čega su mu se druga dvojica rugala. Druga priča nas uči da Lijepa riječ sva vrata otvara , u kojoj se glumci pretvaraju u troje razigrane djece, koja se po onoj staroj „nakon kiše dolazi sunce“, najprije posvađaju, a onda pomire i dalje igraju, kao da se ništa nije dogodilo. Treća priča je pomalo medicinska, ali često i šire primjenjiva, jer kaže Bolje spriječiti, nego liječiti , u kojoj vidimo vrlo nestašnu, zaigranu i radoznalu djevojčicu koja neće slušati svoje roditelje, pa tek kad se razboli, pristaje primijeniti njihove savjete. Predposlijednja priča događa se u parku, u kojem je jedna mala klupa na koju pokušava sjesti troje odraslih ljudi. Sve dok ne mare jedni za druge, ne mogu sjesti, no Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna , pa kad počnu razmišljati i o drugima, udobno sjednu i hrane golubove. U posljednjoj priči, tri vještice koje baš ne vole malu djecu, jer su razigrana, vesela, vrckava, pametna i sve naj-naj-naj, smišljaju napitak da djeci mozak postane plitak, da im tijela budu troma i da stalno ostanu doma, a da one zavladaju svijetom i igrom. No, kako to biva Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada , tako i vještice postaju trome i plitka mozga, jer su same probale napitak. Svih pet priča povezano je koreografijom iz koje se vidi kako su se nekoć poslovice prenosile s koljena na koljeno, iz uha u uho i kako su putovale kroz vrijeme i došle do nas. Odlučili smo vas povesti na dug i neobičan put, na razigrano lutanje kroz misli i mudrolije naših predaka, u izreke na kojima počivaju naše današnje navike i postupci!

Opis ponude 19. siječnja 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 20 h, Draškovićeva 80 Trajanje predstave: 80 minuta Izvrsna komedija Fadila Hadžića Redatelj: Zoran Mužić Glume: Matija Prskalo i Zijad Gračić U lijepo namještenoj građanskoj sobi, u kojoj se stariji namještaj miješa s predmetima novijeg datuma, živi gospođa Marija Trkulja-Gazivoda .Žena pedesetih godina, čije lice karakterizira neka opuštenost osamljenice. Silno bi željela da u njezin život uđe osoba s kojom bi mogla podijeliti radost, intimu, romantične trenutke, a ne isključuje se ni zajednički život. Osoba mora biti osjećajna, ozbiljnih namjera, pametna i muškarac po njezinim mjerilima vrijednosti. Gospođa je udovica, a pokopala je dva muža. Budući da je teško u susjedstvu naći osobu vrijednosnog suda gospođe Marije, odlučila je takvog muškarca potražiti preko oglasa. Na oglas se javio gospodin Kosta Bandula , također pedesetih godina, višestrukog zanimanja, dotjeran, uvija se od finoće, iako, po svemu sudeći, to i nije njegova prava narav. Ima nešto gorštački nespretno u tom napadno ljubaznom ponašanju. U nizu komičnih situacija, obrata i sjajno nijansiranih karaktera, započinje radnja ove predstave kroz koju vas, od ekspozicije, zapleta, kulminacije, peripetije do samog raspleta, vode sjajna glumačka imena – Matije Prskalo i Zijada Gračića. Sigurni smo da ćete se od srca nasmijati i da će vam predstava ostati dugo u sjećanju!

Opis ponude 20. siječnja 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 20 h, Draškovićeva 80 Redatelj: Zoran Mužić Glume: Ksenija Pajić, Matija Prskalo, Zijad Gračić i Mladen Čutura Priča o zamršenim ljubavnim odnosima Zabavite se uz kazališnu poslasticu i vrhunsku glumačku postavu! Komedija je to o dva para, dva brata i dvije prijateljice. Jedan brat sa svojom prijateljicom pokušava ostalo dvoje spojiti, ali svaki je od njih kompliciran pa iskrsavaju problemi. U nizu komičnih obrata i brzih izmjena ljubavnih zapleta majstora komedije Neila Simona gledatelji se odlično zabavljaju, uživajući u vrhunskoj glumi naših poznatih glumaca. Braća su po karakteru potpuno različiti. Leo je kazališni menadžer, oženjen, ali je u klimavom braku, a istovremeno se viđa s glumicom Fanny – svojom ljubavi iz mladosti. Marvin je pisac kojemu je umrla žena i teško se snalazi u ulozi samca. Jennie i Fanny su glumice. Jennie je rastavljena, pa je prijateljica pokušava spojiti s Marvinom, no nepredviđeni problemi dovode njihovu ljubav u pitanje. Zagrebački Lectirum i redatelj Zoran Mužić u ovoj su hit predstavi prema tekstu Neila Simona koja progovara o suvremenim bračnim i ljubavnim odnosima , okupili prvorazrednu glumačku ekipu koju čine: Ksenija Pajić, Matija Prskalo, Zijad Gračić i Mladen Čutura. Ljubavni odnosi su uvijek zamršeni, a u biti toliko jednostavni…