Sigurno već duže vrijeme očekujete zasluženi odmor, zar ne? Možete li zamisliti potpunu smirenost, opuštenost i uživanje u vodi? Vaši problemi i brige brzo će nestati, a i ćete se osjećati kao novi! U isto vrijeme stvorit ćete lijepe uspomene s dragom osobom!Terme Vivat nalaze se u idiličnom prekmurskom mjestašcu Moravske Toplice, koje se ponosi najdužom tradicijom termalnog turizma u Sloveniji te kvalitetnom turističkom ponudom. Terme Vivat locirane su na mirnom predjelu Moravskih Toplica, u zagrljaju netaknute prirode, koja je kao stvorena za opuštajući i ugodan odmor. Prepuštanje toplom zagrljaju termalnih voda, skitanje po mnogim brdima, vožnja bicikla po označenim stazama, degustacija izvrsnih lokalnih vina te doživljaj jedinstvenosti prekmurske kulinarke i ljubaznosti mještana, stvorit će vam nezaboravne uspomene.Bazenski kompleks Vivat uključuje vanjske i unutarnje vodene površine. U natkrivenom dijelu, koji je preko bazena za plivanje povezan s vanjskim dijelom kupališta, nalazi se veliki rekreacijski bazen s brojnim vodenim efektima (masažne klupe, slapovi…), dva whirlpoola i bazen za djecu, dok u vanjskom dijelu kompleksa možete zaplivati u olimpijskom bazenu (radi sezonski) i uroniti u zagrljaj ljekovite ”crne” termalne vode. Svi bazeni su napunjeni termalnom vodom. Na krovu bazenskog kompleksa je za ljubitelje sunčanja bez odjeće dostupna nudistička terasa s vlastitim jacuzzijem, koja uz ugodne trenutke nudi i pogled na raznoliku goričku pokrajinu.Između ostalog, terme Vivat su poznate i po izvrsnoj hrani. Vrhunski kulinarski majstori svakodnevno pripremaju različite specijalitete, od domaćih, prekmurskih i kućnih specijaliteta, sve do međunarodnih jela koje možete kušati u hotelskom restoranu.Pogledajte prezentaciju Terme Vivat.

Pansion Potok nalazi se u Gorskom kotaru u Vratima, mjestašcu nedaleko od Fužina, udaljen svega 25 km od grada Rijeke, najveće hrvatske luke, trećeg po veličini grada u Hrvatskoj. Pansion Potok izgradila je, 2012 godine, obitelj Petričić za ljubitelje gastronomskih delicija te poklonike uživanja zdravog života u prekrasnim krajolicima Gorkog kotara i Hrvatske.
Njihove 4 dvokrevetne sobe s king size krevetima zadovoljiti će i najsloženije potrebe gostiju. Sve sobe imaju toalete s tuš kabinama, mogućnost postavljanja pomoćnog kreveta, a gostima je na raspolaganju i besplatni Wi-Fi internet u cijelom objektu.
Nude vam vrhunske specijalitete kuhinje bilo da je riječ o ručku, večeri ili pak doručku, za vas i vaše partnere, prijatelje, kolege… u prozračnom, gotovo magičnom ambijentu restorana čiji vas ugođaj neće ostaviti ravnodušnima. Pansion Potok idealno je mjesto za održavanje različitih seminara, poslovnih sastanaka, evenata ili team buildinga.
Pansion Potok nudi neophodnu relaksaciju i teži zdravom načinu života uz niz dodatnih sadržaja za ljubitelje šetnje prirodom, planinarenja, bicikliranja, skijanja, raftinga, kanu safarija… Prednost je svakako i lokacija pansiona. Blizina Rijeci, Opatiji, Istri i otocima omogućuje jednodnevne izlete i upoznavanje sjevernog Jadrana i sve ljepote koje nudi.

Oživite stare uspomene slikom na najdražem mjestu u domu

Želite istražiti čudesni London? Obožavatelj ste Michaela Jacksona? Megabon vam predstavlja ponudu koja u ključuje 2 noćenja u Royal National Hotelu, karte za mjuzikal Thriller i večeru pre predstave u Planet Hollywoodu! Doživite nešto nezaboravno!Royal National Hotel je unikatno i kozmopolitsko odredište kakvo i priliči urbanom Londonu. Prednost ovog hotela svakako je njegova lokacija. Naime, hotel se nalazi na Russell trgu u centru Londona, pored Nacionalnog muzeja i samo 2 minute od British muzeja te 15 minuta hoda od Sohoa, Picadilly Circusa, Oxford streeta… Hotel sa 1600 soba, karakterom i dobrom energijom te odličnom lokacijom predstavlja pravi izbor za sve turiste koji su u potrazi za kvalitetnim smještajem koji će, pored ostalog, olakšati višesatno razgledavanje znamenitosti. Najveći hotel u gradu svojim posjetiteljima nudi i indijski buffet, pizzeriju, kineski restoran, koktal bar i naravno, pub sa tradicionalnim fish&chipsom. 

Luksuzan odmor u predivnoj okolici kraj poznatog jezera od 699kn!

Opis ponude Subota, 17. siječnja 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 17 h, Draškovićeva 80 Poslovičare: Anita Matković, Dajana Biondić i Vojin Perić Tekst i režija: Ana Prolić Kostimografija i scenografija: Maša Žarnić Glazba: Nenad Kovačić Pet poslovica koje najčešće susrećemo u našem svakodnevlju i njima se služimo kad hoćemo nešto definirati ili unasloviti, odjenuli smo u pet kratkih priča, te dobili kazališni kvintet bez presedana. Tako kroz poslovicu prvu, dječicu podučavamo da Um caruje, snaga klade valja , a priču će ispričati tri seljaka, od kojih je jedan jak, drugi najjači, a treći slabašan, zbog čega su mu se druga dvojica rugala. Druga priča nas uči da Lijepa riječ sva vrata otvara , u kojoj se glumci pretvaraju u troje razigrane djece, koja se po onoj staroj „nakon kiše dolazi sunce“, najprije posvađaju, a onda pomire i dalje igraju, kao da se ništa nije dogodilo. Treća priča je pomalo medicinska, ali često i šire primjenjiva, jer kaže Bolje spriječiti, nego liječiti , u kojoj vidimo vrlo nestašnu, zaigranu i radoznalu djevojčicu koja neće slušati svoje roditelje, pa tek kad se razboli, pristaje primijeniti njihove savjete. Predposlijednja priča događa se u parku, u kojem je jedna mala klupa na koju pokušava sjesti troje odraslih ljudi. Sve dok ne mare jedni za druge, ne mogu sjesti, no Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna , pa kad počnu razmišljati i o drugima, udobno sjednu i hrane golubove. U posljednjoj priči, tri vještice koje baš ne vole malu djecu, jer su razigrana, vesela, vrckava, pametna i sve naj-naj-naj, smišljaju napitak da djeci mozak postane plitak, da im tijela budu troma i da stalno ostanu doma, a da one zavladaju svijetom i igrom. No, kako to biva Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada , tako i vještice postaju trome i plitka mozga, jer su same probale napitak. Svih pet priča povezano je koreografijom iz koje se vidi kako su se nekoć poslovice prenosile s koljena na koljeno, iz uha u uho i kako su putovale kroz vrijeme i došle do nas. Odlučili smo vas povesti na dug i neobičan put, na razigrano lutanje kroz misli i mudrolije naših predaka, u izreke na kojima počivaju naše današnje navike i postupci!

Opis ponude Subota, 17. siječnja 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 17 h, Draškovićeva 80 Poslovičare: Anita Matković, Dajana Biondić i Vojin Perić Tekst i režija: Ana Prolić Kostimografija i scenografija: Maša Žarnić Glazba: Nenad Kovačić Pet poslovica koje najčešće susrećemo u našem svakodnevlju i njima se služimo kad hoćemo nešto definirati ili unasloviti, odjenuli smo u pet kratkih priča, te dobili kazališni kvintet bez presedana. Tako kroz poslovicu prvu, dječicu podučavamo da Um caruje, snaga klade valja , a priču će ispričati tri seljaka, od kojih je jedan jak, drugi najjači, a treći slabašan, zbog čega su mu se druga dvojica rugala. Druga priča nas uči da Lijepa riječ sva vrata otvara , u kojoj se glumci pretvaraju u troje razigrane djece, koja se po onoj staroj „nakon kiše dolazi sunce“, najprije posvađaju, a onda pomire i dalje igraju, kao da se ništa nije dogodilo. Treća priča je pomalo medicinska, ali često i šire primjenjiva, jer kaže Bolje spriječiti, nego liječiti , u kojoj vidimo vrlo nestašnu, zaigranu i radoznalu djevojčicu koja neće slušati svoje roditelje, pa tek kad se razboli, pristaje primijeniti njihove savjete. Predposlijednja priča događa se u parku, u kojem je jedna mala klupa na koju pokušava sjesti troje odraslih ljudi. Sve dok ne mare jedni za druge, ne mogu sjesti, no Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna , pa kad počnu razmišljati i o drugima, udobno sjednu i hrane golubove. U posljednjoj priči, tri vještice koje baš ne vole malu djecu, jer su razigrana, vesela, vrckava, pametna i sve naj-naj-naj, smišljaju napitak da djeci mozak postane plitak, da im tijela budu troma i da stalno ostanu doma, a da one zavladaju svijetom i igrom. No, kako to biva Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada , tako i vještice postaju trome i plitka mozga, jer su same probale napitak. Svih pet priča povezano je koreografijom iz koje se vidi kako su se nekoć poslovice prenosile s koljena na koljeno, iz uha u uho i kako su putovale kroz vrijeme i došle do nas. Odlučili smo vas povesti na dug i neobičan put, na razigrano lutanje kroz misli i mudrolije naših predaka, u izreke na kojima počivaju naše današnje navike i postupci!

Opis ponude Subota, 17. siječnja 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 17 h, Draškovićeva 80 Poslovičare: Anita Matković, Dajana Biondić i Vojin Perić Tekst i režija: Ana Prolić Kostimografija i scenografija: Maša Žarnić Glazba: Nenad Kovačić Pet poslovica koje najčešće susrećemo u našem svakodnevlju i njima se služimo kad hoćemo nešto definirati ili unasloviti, odjenuli smo u pet kratkih priča, te dobili kazališni kvintet bez presedana. Tako kroz poslovicu prvu, dječicu podučavamo da Um caruje, snaga klade valja , a priču će ispričati tri seljaka, od kojih je jedan jak, drugi najjači, a treći slabašan, zbog čega su mu se druga dvojica rugala. Druga priča nas uči da Lijepa riječ sva vrata otvara , u kojoj se glumci pretvaraju u troje razigrane djece, koja se po onoj staroj „nakon kiše dolazi sunce“, najprije posvađaju, a onda pomire i dalje igraju, kao da se ništa nije dogodilo. Treća priča je pomalo medicinska, ali često i šire primjenjiva, jer kaže Bolje spriječiti, nego liječiti , u kojoj vidimo vrlo nestašnu, zaigranu i radoznalu djevojčicu koja neće slušati svoje roditelje, pa tek kad se razboli, pristaje primijeniti njihove savjete. Predposlijednja priča događa se u parku, u kojem je jedna mala klupa na koju pokušava sjesti troje odraslih ljudi. Sve dok ne mare jedni za druge, ne mogu sjesti, no Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna , pa kad počnu razmišljati i o drugima, udobno sjednu i hrane golubove. U posljednjoj priči, tri vještice koje baš ne vole malu djecu, jer su razigrana, vesela, vrckava, pametna i sve naj-naj-naj, smišljaju napitak da djeci mozak postane plitak, da im tijela budu troma i da stalno ostanu doma, a da one zavladaju svijetom i igrom. No, kako to biva Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada , tako i vještice postaju trome i plitka mozga, jer su same probale napitak. Svih pet priča povezano je koreografijom iz koje se vidi kako su se nekoć poslovice prenosile s koljena na koljeno, iz uha u uho i kako su putovale kroz vrijeme i došle do nas. Odlučili smo vas povesti na dug i neobičan put, na razigrano lutanje kroz misli i mudrolije naših predaka, u izreke na kojima počivaju naše današnje navike i postupci!

Opis ponude Subota, 17. siječnja 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 17 h, Draškovićeva 80 Poslovičare: Anita Matković, Dajana Biondić i Vojin Perić Tekst i režija: Ana Prolić Kostimografija i scenografija: Maša Žarnić Glazba: Nenad Kovačić Pet poslovica koje najčešće susrećemo u našem svakodnevlju i njima se služimo kad hoćemo nešto definirati ili unasloviti, odjenuli smo u pet kratkih priča, te dobili kazališni kvintet bez presedana. Tako kroz poslovicu prvu, dječicu podučavamo da Um caruje, snaga klade valja , a priču će ispričati tri seljaka, od kojih je jedan jak, drugi najjači, a treći slabašan, zbog čega su mu se druga dvojica rugala. Druga priča nas uči da Lijepa riječ sva vrata otvara , u kojoj se glumci pretvaraju u troje razigrane djece, koja se po onoj staroj „nakon kiše dolazi sunce“, najprije posvađaju, a onda pomire i dalje igraju, kao da se ništa nije dogodilo. Treća priča je pomalo medicinska, ali često i šire primjenjiva, jer kaže Bolje spriječiti, nego liječiti , u kojoj vidimo vrlo nestašnu, zaigranu i radoznalu djevojčicu koja neće slušati svoje roditelje, pa tek kad se razboli, pristaje primijeniti njihove savjete. Predposlijednja priča događa se u parku, u kojem je jedna mala klupa na koju pokušava sjesti troje odraslih ljudi. Sve dok ne mare jedni za druge, ne mogu sjesti, no Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna , pa kad počnu razmišljati i o drugima, udobno sjednu i hrane golubove. U posljednjoj priči, tri vještice koje baš ne vole malu djecu, jer su razigrana, vesela, vrckava, pametna i sve naj-naj-naj, smišljaju napitak da djeci mozak postane plitak, da im tijela budu troma i da stalno ostanu doma, a da one zavladaju svijetom i igrom. No, kako to biva Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada , tako i vještice postaju trome i plitka mozga, jer su same probale napitak. Svih pet priča povezano je koreografijom iz koje se vidi kako su se nekoć poslovice prenosile s koljena na koljeno, iz uha u uho i kako su putovale kroz vrijeme i došle do nas. Odlučili smo vas povesti na dug i neobičan put, na razigrano lutanje kroz misli i mudrolije naših predaka, u izreke na kojima počivaju naše današnje navike i postupci!

Opis ponude Subota, 17. siječnja 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 17 h, Draškovićeva 80 Poslovičare: Anita Matković, Dajana Biondić i Vojin Perić Tekst i režija: Ana Prolić Kostimografija i scenografija: Maša Žarnić Glazba: Nenad Kovačić Pet poslovica koje najčešće susrećemo u našem svakodnevlju i njima se služimo kad hoćemo nešto definirati ili unasloviti, odjenuli smo u pet kratkih priča, te dobili kazališni kvintet bez presedana. Tako kroz poslovicu prvu, dječicu podučavamo da Um caruje, snaga klade valja , a priču će ispričati tri seljaka, od kojih je jedan jak, drugi najjači, a treći slabašan, zbog čega su mu se druga dvojica rugala. Druga priča nas uči da Lijepa riječ sva vrata otvara , u kojoj se glumci pretvaraju u troje razigrane djece, koja se po onoj staroj „nakon kiše dolazi sunce“, najprije posvađaju, a onda pomire i dalje igraju, kao da se ništa nije dogodilo. Treća priča je pomalo medicinska, ali često i šire primjenjiva, jer kaže Bolje spriječiti, nego liječiti , u kojoj vidimo vrlo nestašnu, zaigranu i radoznalu djevojčicu koja neće slušati svoje roditelje, pa tek kad se razboli, pristaje primijeniti njihove savjete. Predposlijednja priča događa se u parku, u kojem je jedna mala klupa na koju pokušava sjesti troje odraslih ljudi. Sve dok ne mare jedni za druge, ne mogu sjesti, no Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna , pa kad počnu razmišljati i o drugima, udobno sjednu i hrane golubove. U posljednjoj priči, tri vještice koje baš ne vole malu djecu, jer su razigrana, vesela, vrckava, pametna i sve naj-naj-naj, smišljaju napitak da djeci mozak postane plitak, da im tijela budu troma i da stalno ostanu doma, a da one zavladaju svijetom i igrom. No, kako to biva Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada , tako i vještice postaju trome i plitka mozga, jer su same probale napitak. Svih pet priča povezano je koreografijom iz koje se vidi kako su se nekoć poslovice prenosile s koljena na koljeno, iz uha u uho i kako su putovale kroz vrijeme i došle do nas. Odlučili smo vas povesti na dug i neobičan put, na razigrano lutanje kroz misli i mudrolije naših predaka, u izreke na kojima počivaju naše današnje navike i postupci!

Opis ponude Subota, 17. siječnja 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 17 h, Draškovićeva 80 Poslovičare: Anita Matković, Dajana Biondić i Vojin Perić Tekst i režija: Ana Prolić Kostimografija i scenografija: Maša Žarnić Glazba: Nenad Kovačić Pet poslovica koje najčešće susrećemo u našem svakodnevlju i njima se služimo kad hoćemo nešto definirati ili unasloviti, odjenuli smo u pet kratkih priča, te dobili kazališni kvintet bez presedana. Tako kroz poslovicu prvu, dječicu podučavamo da Um caruje, snaga klade valja , a priču će ispričati tri seljaka, od kojih je jedan jak, drugi najjači, a treći slabašan, zbog čega su mu se druga dvojica rugala. Druga priča nas uči da Lijepa riječ sva vrata otvara , u kojoj se glumci pretvaraju u troje razigrane djece, koja se po onoj staroj „nakon kiše dolazi sunce“, najprije posvađaju, a onda pomire i dalje igraju, kao da se ništa nije dogodilo. Treća priča je pomalo medicinska, ali često i šire primjenjiva, jer kaže Bolje spriječiti, nego liječiti , u kojoj vidimo vrlo nestašnu, zaigranu i radoznalu djevojčicu koja neće slušati svoje roditelje, pa tek kad se razboli, pristaje primijeniti njihove savjete. Predposlijednja priča događa se u parku, u kojem je jedna mala klupa na koju pokušava sjesti troje odraslih ljudi. Sve dok ne mare jedni za druge, ne mogu sjesti, no Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna , pa kad počnu razmišljati i o drugima, udobno sjednu i hrane golubove. U posljednjoj priči, tri vještice koje baš ne vole malu djecu, jer su razigrana, vesela, vrckava, pametna i sve naj-naj-naj, smišljaju napitak da djeci mozak postane plitak, da im tijela budu troma i da stalno ostanu doma, a da one zavladaju svijetom i igrom. No, kako to biva Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada , tako i vještice postaju trome i plitka mozga, jer su same probale napitak. Svih pet priča povezano je koreografijom iz koje se vidi kako su se nekoć poslovice prenosile s koljena na koljeno, iz uha u uho i kako su putovale kroz vrijeme i došle do nas. Odlučili smo vas povesti na dug i neobičan put, na razigrano lutanje kroz misli i mudrolije naših predaka, u izreke na kojima počivaju naše današnje navike i postupci!

Opis ponude Subota, 17. siječnja 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 17 h, Draškovićeva 80 Poslovičare: Anita Matković, Dajana Biondić i Vojin Perić Tekst i režija: Ana Prolić Kostimografija i scenografija: Maša Žarnić Glazba: Nenad Kovačić Pet poslovica koje najčešće susrećemo u našem svakodnevlju i njima se služimo kad hoćemo nešto definirati ili unasloviti, odjenuli smo u pet kratkih priča, te dobili kazališni kvintet bez presedana. Tako kroz poslovicu prvu, dječicu podučavamo da Um caruje, snaga klade valja , a priču će ispričati tri seljaka, od kojih je jedan jak, drugi najjači, a treći slabašan, zbog čega su mu se druga dvojica rugala. Druga priča nas uči da Lijepa riječ sva vrata otvara , u kojoj se glumci pretvaraju u troje razigrane djece, koja se po onoj staroj „nakon kiše dolazi sunce“, najprije posvađaju, a onda pomire i dalje igraju, kao da se ništa nije dogodilo. Treća priča je pomalo medicinska, ali često i šire primjenjiva, jer kaže Bolje spriječiti, nego liječiti , u kojoj vidimo vrlo nestašnu, zaigranu i radoznalu djevojčicu koja neće slušati svoje roditelje, pa tek kad se razboli, pristaje primijeniti njihove savjete. Predposlijednja priča događa se u parku, u kojem je jedna mala klupa na koju pokušava sjesti troje odraslih ljudi. Sve dok ne mare jedni za druge, ne mogu sjesti, no Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna , pa kad počnu razmišljati i o drugima, udobno sjednu i hrane golubove. U posljednjoj priči, tri vještice koje baš ne vole malu djecu, jer su razigrana, vesela, vrckava, pametna i sve naj-naj-naj, smišljaju napitak da djeci mozak postane plitak, da im tijela budu troma i da stalno ostanu doma, a da one zavladaju svijetom i igrom. No, kako to biva Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada , tako i vještice postaju trome i plitka mozga, jer su same probale napitak. Svih pet priča povezano je koreografijom iz koje se vidi kako su se nekoć poslovice prenosile s koljena na koljeno, iz uha u uho i kako su putovale kroz vrijeme i došle do nas. Odlučili smo vas povesti na dug i neobičan put, na razigrano lutanje kroz misli i mudrolije naših predaka, u izreke na kojima počivaju naše današnje navike i postupci!

Opis ponude Subota, 17. siječnja 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 17 h, Draškovićeva 80 Poslovičare: Anita Matković, Dajana Biondić i Vojin Perić Tekst i režija: Ana Prolić Kostimografija i scenografija: Maša Žarnić Glazba: Nenad Kovačić Pet poslovica koje najčešće susrećemo u našem svakodnevlju i njima se služimo kad hoćemo nešto definirati ili unasloviti, odjenuli smo u pet kratkih priča, te dobili kazališni kvintet bez presedana. Tako kroz poslovicu prvu, dječicu podučavamo da Um caruje, snaga klade valja , a priču će ispričati tri seljaka, od kojih je jedan jak, drugi najjači, a treći slabašan, zbog čega su mu se druga dvojica rugala. Druga priča nas uči da Lijepa riječ sva vrata otvara , u kojoj se glumci pretvaraju u troje razigrane djece, koja se po onoj staroj „nakon kiše dolazi sunce“, najprije posvađaju, a onda pomire i dalje igraju, kao da se ništa nije dogodilo. Treća priča je pomalo medicinska, ali često i šire primjenjiva, jer kaže Bolje spriječiti, nego liječiti , u kojoj vidimo vrlo nestašnu, zaigranu i radoznalu djevojčicu koja neće slušati svoje roditelje, pa tek kad se razboli, pristaje primijeniti njihove savjete. Predposlijednja priča događa se u parku, u kojem je jedna mala klupa na koju pokušava sjesti troje odraslih ljudi. Sve dok ne mare jedni za druge, ne mogu sjesti, no Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna , pa kad počnu razmišljati i o drugima, udobno sjednu i hrane golubove. U posljednjoj priči, tri vještice koje baš ne vole malu djecu, jer su razigrana, vesela, vrckava, pametna i sve naj-naj-naj, smišljaju napitak da djeci mozak postane plitak, da im tijela budu troma i da stalno ostanu doma, a da one zavladaju svijetom i igrom. No, kako to biva Tko drugom jamu kopa, sam u nju pada , tako i vještice postaju trome i plitka mozga, jer su same probale napitak. Svih pet priča povezano je koreografijom iz koje se vidi kako su se nekoć poslovice prenosile s koljena na koljeno, iz uha u uho i kako su putovale kroz vrijeme i došle do nas. Odlučili smo vas povesti na dug i neobičan put, na razigrano lutanje kroz misli i mudrolije naših predaka, u izreke na kojima počivaju naše današnje navike i postupci!