Miro Gavran: Pretpremijera komedije Pivo

Miro Gavran: Pretpremijera komedije Pivo

Autor: Miro Gavran Glume: Zlatko Ožbolt i Jakov Gavran Režija: Helena Buljan Kostimograf: Emina Kušan Scenograf: Marta Crnobrnja Glazba: Neven Zebić Oblikovanje svjetla: Mario Vnučec Šminka: Zdenka Mihelj   Pivo je neobična komedija koja govori o ocu i sinu i njihovu odnosu tijekom šezdeset godina. Autor Miro Gavran s puno je humora i topline prikazao suvremene prepoznatljive karaktere koji nas vode kroz situacije koje su mnogi od nas proživjeli s roditeljima ili s djecom. Šarmantno se poigravajući mačističkim mitovima i međugeneracijskim odnosima, Zlatko Ožbolt i Jakov Gavran izgradili su u ovoj suptilnoj predstavi uvjerljive životne likove, vođeni sigurnom redateljskom rukom velike hrvatske glumice Helene Buljan. Miro Gavran (1961.) najizvođeniji je hrvatski kazališni pisac u zemlji i inozemstvu u proteklih dvadesetak godina. Djela su mu prevedena na 37 jezika. Njegove knjige imale su više od 150 izdanja u zemlji i inozemstvu. Po njegovim dramama i komedijama nastalo je više od 250 kazališnih premijera diljem svijeta, a vidjelo ih je više od tri milijuna gledatelja. Jedini je živući dramatičar u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen, izvan zemlje rođenja, na kojem se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima, a koji od 2003. djeluje u Slovačkoj, a od 2013. u Poljskoj pod nazivom GAVRANFEST.

„Život je čudo“, 06. 03. u 20 sati, Scena Vidra

„Život je čudo“, 06. 03. u 20 sati, Scena Vidra

Glumi: Siniša Popović  Glazba: Darko Rundek  Režija: Gordana Gadžić Produkcija: Teatar Rugantino   U ovoj toploj ljudskoj priči, koja će gledatelje nasmijati i dirnuti do suza, njen junak Fabijan, stari Splićanin, uči nas kako se radovati i smijati životu.  I kad nam je najgore, i kad nam se čini da samo što nismo tresnuli o dno, treba samo malo pričekati i život će nas već nasmijati (makar nam pritom roge pružao). U retrospektivnom pogledu na vlastitu prošlost, Fabijan pripovijeda o odrastanju u siromašnom ribarskom predgrađu, životu tijekom fašističke okupacije, internaciji u izbjeglički logor El Shatt, danima socijalističke izgradnje i potom, naravno, tranzicijske razgradnje. No, velike smjene društvenih poredaka samo su kulise pred kojima se odvija njegova privatna priča, koja kao da se uvijek vrti u krug između „dežgracija“ i mirakula. I mada nije lako, svakako je ljekovito na život gledati s vedre strane. Zna to najbolje vremešni Fabijan, jer on i dalje vrti kolo k’o u svojim najboljim danima i viče iz sveg glasa, „Život je čudo!“ Dođite kako bi tom umijeću naučio i vas!