Opis ponude 18. ožujka 2015. godine u KD Vatroslav Lisinski s početkom u 20 h, Trg Stjepana Radića 4 Stilske vježbe su fenomen svjetskih razmjera Najdulje izvođena predstava na svijetu s istom glumačkom postavom Pero Kvrgić i Lela Margitić su ovu predstavu svojom virtuoznošću poveli i u svjetsku kazališnu povijest Jeste li gledali komediju Stilske vježbe? Ako niste sada je pravo vrijeme za to, a ako jeste znate da biste ih mogli pogledati ponovno zar ne? Ova predstava, koja je najsjajniji predstavnik cijele jedne iznimne kazališne ere, po kazališnoj i glumačkoj kvaliteti već 47 godina spada u sam vrh svjetske kazališne produkcije. Radi se o jednoj običnoj zgodi iz svakodnevnog života koja u tumačenju izvrsnih Pere Kvrgića i Lele Margitić na dvadesetak različitih načina postaje vrhunska komedija, burleska koja oduševljava, mami salve i salve smijeha te oduševljava glumačkom virtuoznošću. Mogli bismo reći da su Stilske vježbe upravo ono što se naziva – magijom kazališta! Stilske vježbe jednako će oduševiti pasioniranu kazališnu publiku, kao i učenike srednjih škola koji se prvi put susreću s kazalištem. Predstava je to za sve generacije, koja stvara kazališnu publiku. Zahvaljujući majstorskim glumačkim kreacijama Lele Margitić i Pere Kvrgića, interes publike za ovom predstavom ne jenjava, te ona dugi niz godina s lakoćom puni dvorane. U Stilskim vježbama uživa publika svih generacija, a oni koji je još uvijek nisu vidjeli, moći će se uvjeriti u kvalitetu ovog sjajnog djela i otkriti zbog čega je ova predstava stekla kultni status, te se za nju uvijek traži karta više. Lisinski i Stilske vježbe vas očekuju!

Opis ponude 21. ožujka 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 17 h, Draškovićeva 80 Tekst i režija: Petra Radin Asistentica režije: Iva Lipovac Glazba – Matej Meštrović Izrada kostima – Tamara Šantek-Zlatar – obrt za dizajn i proizvodnju “Zlatna nit” Igraju: Suzana Bliznac, Dajana Biondić, Anita Matković, Vojin Perić, Milenko Zeko, Dražen Šivak Put u snovosaur! Danas, između mogućeg sna i ne-vjerojatne stvarnosti, ukradena je mala dječja pažnja i ispričana još ne-ispričana priča, odigrano, još ne doživljeno kazališno uprizorenje, čiji će „prastari“ likovi još dugo ostavljati tragove po sjećanjima svih klinaca i klinceza, koji su dobili ulaznicu u bajku. Nakon ručka, u svakom vrtiću, djeca idu spavati. Da bi lakše i bezbrižnije ušla u san, teta ili striček će im ispričati priču. Ako je priča prava, ako je puna dragih, ogromnih, prastarih, a ipak dobrih likova, onda će djeca u snu postati ti dobri likovi, a priča će se zvati Dinosauri. I! Odjednom ćemo se naći u nekom mračnom svijetu, prije tisućumilijunasedamnaestmilijardiosam godina, bez sunca, bez neba, bez trave – samo mrak, dim i prašina. Velike stope u kamenu, gola stabla, sjenke koje vrebaju, jedan lopov koji krade drevni kamen, jedan detektiv koji ga traži, mesojedi i biljojedi koji tragaju za hranom, denonikusi, tricerotopsi, stegosauri, tiranosauri, riječi koje odrasli jedva izgovaraju, a dječica o njima znaju sve. E! Sad je dosta! Tko želi čuti i vidjeti kako je to bilo u neko davno vrijeme, kada se odigrala jedna od teorija kraja svijeta, neka nagovori tetu, mamu, tatu, baku, dedu, ili nekog starijeg tko je dovoljno dobar, da ga odvede u kazalište, ili da ove naše dinosaure pozove k sebi…