Opis ponude 13. veljače 2015. godine u kazalištu Mala scena s početkom u 17 h i 18.30 h, Medveščak ulica 2 Režirao i izvodi: Ivica Šimić Scenu i lutke izradili: Dunja Niemčić, Anina Lasta i Robert Budor Fotografkinja: Irena Sinković Na svome putu svijetom, oblak susreće dječaka koji se igra na livadi. Polako ga obujmi, podigne u zrak i povede na put… Ovom poetičnom pričom o oblaku koji putuje i svojim putovanjem djeci pokazuje svijet pokušat ćemo još jednom pokazati svu snagu umjetničkoga kazališta. U pet kofera smjestit ćemo cijeli svijet – pustinje i prašume, livade i gorja, mora i rijeke. Donijet ćemo ga na scenu i ispričati djeci jednu veliku priču o životu koji nas okružuje, i to čistom igrom i vizualnim senzacijama. Priča o oblaku, Priča o kotaču, Priča o svjetlu i Priča o vodi jedine su predstave u Hrvatskoj namijenjene djeci mlađoj od 2 godine. Ovim predstavama dokazujemo da je kazalište za najmanju publiku ne samo moguće, nego i potrebno. Mala djeca još u potpunosti ne razumiju, ali itekako osjećaju ljepotu slika i riječi kojima im pripovijedamo o svijetu oko njih. Na taj način usađujemo u njih estetske vrijednosti za cijeli život, a posredno i podsvjesno pomažemo im razumjeti svijet koji ih okružuje. NAGRADE: Predstava PRIČA O OBLAKU dobila je nagradu kao najbolja predstava, a Ivica Šimić kao najbolji glumac na 6. Susretu profesionalnih kazališta za djecu i mlade održanom u Čakovcu od 18-23. listopada 2003. u organizaciji Hrvatskog centra ASSITEJ. Predstava je 2003. dobila priznanje za scenografiju na Zagrebačkom salonu.

Opis ponude 14. veljače 2015. godine u kazalištu Mala scena s početkom u 17 h i 18.30 h, Medveščak ulica 2 Tekst: Kristina Gavran Redateljica: Nora Krstulović Dramaturginja: Maja Sviben Igraju glumci odabrani na audiciji: Mateja Majerle, Marko Hergešić i Petar Atanasoski Sva se djeca vole igrati. Postoje brojna mjesta za igru, različite vrste igara, i svatko ima svoju najdražu. Gumi-gumi, školice, Crne kraljice, graničara, nogometa, tapkanja… Igrati se možemo na igralištu, ali i u autu, šatoru, u tatinom uredu ili krevetu na kat. No, što kad se neka djeca ne mogu ili ne smiju igrati? Je li pravo na igru pravo svakog djeteta? Što kad je netko isključen samo zato što je malo drugačiji? Kad mu kažu: “Ne, ti ne!” Niko, Tea i Ruben se dosađuju, a to ni jedno dijete ne voli. Suprotno od dosade je igranje. Zato kreću smišljati igre, no kako naći igru u koju će svi biti uključeni? Neka neobična pravila, za koje nitko ne zna tko ih je pisao, kažu da se cure ne mogu igrati gusara, stranci ne smiju na naše igralište, a oni bolesni moraju ostati doma. Je li to doista tako, i kako će Niko, Tea i Ruben naći rješenje? Trebaju li igre imati pravila i smiju li se ona nerazumljiva pravila koja se nikome ne sviđaju mijenjati? “NE, TI NE ili o drukčijatosti” je priča o Rubenu, koji nije odavde, jede čudnu hranu, a njegovi roditelji govore nepoznatim jezikom, to je i priča o djevojčici Tei koja ne voli rozu boju i super igra graničara, i naposljetku, ovo je priča o Teinom starijem bratu Niki, koji ima neobičnu nevidljivu bolest. Uz to, ovo je priča o doktoru Brki koji ima odgovore na sva pitanja i frče svoje brčiće, o mami koja ne nosi cipele na visoku petu i tati koji glanca cipele svako jutro, o Vinku čiji je tata otišao, ali zato ima novi mobitel, o Marku koji hoda na rukama i Lani koja može letjeti ušima. Kad se sve skupa zbroji i oduzme, ovo i nije neka priča jer nema početak i kraj, a vrhunac priče je najviša osoba u razredu. Ovo je zapravo jedna ne-priča, ovo je igra, kazalište. Postoji jedna stara pjesmica Kvarteta 4M čiji refren glasi ovako: Idem i ja. Ne, ti ne. A zašto ne? Zato jer ne. Ne znam za vas, ali mi ne prihvaćamo odgovor “Zato jer ne.”, nego ga želimo dobro ispitati.

Opis ponude 21. veljače 2015. godine u kazalištu Vidra s početkom u 17 h, Draškovićeva 80 Tekst i režija: Petra Radin Asistentica režije: Iva Lipovac Glazba – Matej Meštrović Izrada kostima – Tamara Šantek-Zlatar – obrt za dizajn i proizvodnju “Zlatna nit” Igraju: Suzana Bliznac, Dajana Biondić, Anita Matković, Vojin Perić, Milenko Zeko, Dražen Šivak Put u snovosaur! Danas, između mogućeg sna i ne-vjerojatne stvarnosti, ukradena je mala dječja pažnja i ispričana još ne-ispričana priča, odigrano, još ne doživljeno kazališno uprizorenje, čiji će „prastari“ likovi još dugo ostavljati tragove po sjećanjima svih klinaca i klinceza, koji su dobili ulaznicu u bajku. Nakon ručka, u svakom vrtiću, djeca idu spavati. Da bi lakše i bezbrižnije ušla u san, teta ili striček će im ispričati priču. Ako je priča prava, ako je puna dragih, ogromnih, prastarih, a ipak dobrih likova, onda će djeca u snu postati ti dobri likovi, a priča će se zvati Dinosauri. I! Odjednom ćemo se naći u nekom mračnom svijetu, prije tisućumilijunasedamnaestmilijardiosam godina, bez sunca, bez neba, bez trave – samo mrak, dim i prašina. Velike stope u kamenu, gola stabla, sjenke koje vrebaju, jedan lopov koji krade drevni kamen, jedan detektiv koji ga traži, mesojedi i biljojedi koji tragaju za hranom, denonikusi, tricerotopsi, stegosauri, tiranosauri, riječi koje odrasli jedva izgovaraju, a dječica o njima znaju sve. E! Sad je dosta! Tko želi čuti i vidjeti kako je to bilo u neko davno vrijeme, kada se odigrala jedna od teorija kraja svijeta, neka nagovori tetu, mamu, tatu, baku, dedu, ili nekog starijeg tko je dovoljno dobar, da ga odvede u kazalište, ili da ove naše dinosaure pozove k sebi…

Opis ponude 3. ožujka 2015. godine u KD Vatroslav Lisinski s početkom u 20 h,Trg Stjepana Radića 4 Autor teksta je najizvođeniji hrvatski pisac u zemlji i inozemstvu Miro Gavran Redatelj je Boris Svrtan Glavne uloge pripadaju glumicama zavidnih glumačkih vještina Mladeni Gavran i Ani Vilenici Scenu i kostime je osmislila Jasmina Pacek Jeste li raspoloženi za večer punu smijeha, zabave i poslastica? U neobičnoj komediji Mire Gavrana dobit ćete sve to u paketu! ‘ Maaamaaa ja ne bi u vutić’ je prva rečenica s kojom će se mnogi moći poistovjetiti, a takvih rečenica je u ovoj predstavi zaista mnogo! Sladoled je predstava koju stvarno morate pogledati, osobito majke i kćeri jer je toliko životna i stvarna da ćete se ponekad upitati jesu li sadržaj kopirali iz vašeg života. Projekcija je to jednog klasičnog odnosa majke i kćeri, od najranijih dana pa sve do starosti. Tako pratimo njihove probleme i zavrzlame od privikavanja na vrtić, prvog dana škole, burnih tinejdžerskih i studentskih dana preko odrasle do poodmakle dobi. Glavne junakinje su jedna vrckava i buntovna djevojčica i njezina majka, koja se pokušava snaći u novim situacijama koje joj život donosi. No, ako ste pomislili da je riječ o teškim i dramatičnim scenama, prevarili biste se. Poteškoće na koje svi nailazimo tijekom odrastanja, ali i kasnije tijekom sazrijevanja, prikazane su na vrlo komičan i opušten način, blizak svima. To su situacije koje su svima poznate, vokabular kojim se i sami koristimo, reakcije karakteristične u naši prepirkama s majkama ili bakama. Upravo su nas zato toliko nasmijale, jer smo u ova dva ženska lika prepoznali sebe i svoju obitelj , uvidjeli procese kroz koje, više ili manje, svi prolazimo. A ima još nešto svojstveno nama Hrvatima što su autori predstave naglasili. Naime, majka i kći sav svoj razgovor obavljaju na terasi jedne slastičarnice, uživajući u sladoledu, a kasnije u kavi. Ritual je to s kojim nam je cijela ova situacija učinjena još bližom, s kojom se još više možemo poistovjetiti. Glumice su izvrsno odigrale sve faze života i kroz tipične situacije dočarale promjene u formiranju ličnosti. Tako Vilenicu pratimo od malene zaigrane djevojčice, zanesene studentice do ozbiljne žene, sad već majke, s vlastitim problemima. Zanimljivo je bilo pratiti promjene u odnosu majke i kćeri, pri čemu je posebno zabavila Mladena Gavran portretirajući umirovljenicu. Iako vrlo jednostavna priča, kroz sat i pol podsjetila nas je na važnost jednog od ključnih odnosa, onoga majke i kćeri; na svu ljubav, razumijevanje i podršku koja nam je potrebna. Prikazana vrlo životno, a samim time i komično, potakla nas je da preispitamo vlastite odnose i smjer u kojem bi oni mogli ići. Zato nemojte oklijevati, te povedite svoju majku, kćer, oca, prijatelja ili prijateljicu na „Sladoled“ jer će svakome dobro doći doza smijeha uz tipične obiteljske situacije! © LA COUTURE, 1.2.2014., Ana Samaržija