Danas, između mogućeg sna i ne-vjerojatne stvarnosti, ukradena je mala dječja pažnja i ispričana još ne-ispričana priča, odigrano, još ne doživljeno kazališno uprizorenje, čiji će „prastari“ likovi još dugo ostavljati tragove po sjećanjima svih klinaca i klinceza, koji su dobili ulaznicu u bajku. Nakon ručka, u svakom vrtiću, djeca idu spavati. Da bi lakše i bezbrižnije ušla u san, teta ili striček će im ispričati priču. Ako je priča prava, ako je puna dragih, ogromnih, prastarih, a ipak dobrih likova, onda će djeca u snu postati ti dobri likovi, a priča će se zvati Dinosauri. I! Odjednom ćemo se naći u nekom mračnom svijetu, prije tisućumilijunasedamnaestmilijardiosam godina, bez sunca, bez neba, bez trave – samo mrak, dim i prašina. Velike stope u kamenu, gola stabla, sjenke koje vrebaju, jedan lopov koji krade drevni kamen, jedan detektiv koji ga traži, mesojedi i biljojedi koji tragaju za hranom, denonikusi, tricerotopsi, stegosauri, tiranosauri, riječi koje odrasli jedva izgovaraju, a dječica o njima znaju sve. E! Sad je dosta! Tko želi čuti i vidjeti kako je to bilo u neko davno vrijeme, kada se odigrala jedna od teorija kraja svijeta, neka nagovori tetu, mamu, tatu, baku, dedu, ili nekog starijeg tko je dovoljno dobar, da ga odvede u kazalište, ili da ove naše dinosaure pozove k sebi… ne baš doma, ali u vrtić ili školu, svakako! Draga mala publiko! Dragi Svi! Vidimo se na predstavi „Dionosauri“ na sceni kazališta Vidra.